U godini kad se Sinj priprema za obilježavanje 300. obljetnice Alke, sve joj je podređeno. Alkarska povorka već je gostovala u Zagrebu, a proteklih dana šetaju po europskoj prijestolnici – Bruxellesu. U tijeku je snimanje filma na Kninskoj tvrđavi te posebno izgrađenoj filmskoj kulisi u Glavicama, a u obilježavanje se vrlo aktivno uključila i Hrvatska Radiotelevizija.
Nama vodičima, a vjerujemo i većini građana Sinja, najvažnije je otvorenje Muzeja Sinjske alke. To je ono što će nama ostati, što će ostati našoj djeci i što će u konačnici omogućiti da grad živi i diše Alku 365 dana u godini. Prva asocijacija vrhunskog muzeja jest Muzej krapinskog pračovjeka, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim i dostojan je i mnogih europskih metropola – interaktivan, zanimljiv, informativan i edukativan. Takav, eto, muzej priželjkujemo našim Sinjanima i Cetinjanima. Prema dosad prezentiranom i najavljenom – upravo bi to trebali i dobiti.
Kada na pustoj ulici Alkarskog trkališta pokušavate Nijemcima ili Korejcima predočiti sav taj sjaj, raskoš, ponos i sreću koju izaziva Alka, vjerujte, nije vam lako – pomaže i kalendar VAD-a s fotografijama protekle Alke. Vi postajete više vodiči edeka, a manje turistički vodiči a ne pomaže vam ni ako znate kako se kaže i čapljino pero i dolama i krožet na svim tim jezicima.
Jednom kad se otvori muzej lakše ćemo objasniti zašto je Alka bila važna prije 300 godina, ali i zašto je važna danas. Jedino što se tada može dogoditi jest da će radno vrijeme muzeja biti prekratko za sve te rijeke ljubitelja Alke i onih koji će to tek postati!